U trenutku kada je trudnoća potvrđena žena i njen partner započinju proces složene pripreme za ulogu roditelja. Danas već u ranom periodu trudnoće roditelji mogu da na ultrazvuku vide bebu i čuju i vide srčanu aktivnost, što doprinosi ranijoj potvrdi i shvatanju da se u telu buduće majke razvija novi život. Takođe, neka istraživanja pokazuju da se ćelije bebe mogu naći u cirkulaciji majke i ostaviti biološki trag trudnoće dugo vremena. Te ćelije su registrovane u cirkulaciji majke i do 27 godina nakon trudnoće stare samo par meseci (Bianchi 2000; Bianchi et al. 1998; Evans 1999).

     To znači da se povezivanje sa bebom i razvoj roditeljstva dešavaju od samog početka trudnoće, na više nivoa.

     Ono što roditelji ne očekuju jeste gubitak trudnoće, ili smrt bebe u periodu novorođenčeta.

     Kada se to desi, roditelji se suočavaju sa periodom tugovanja i brojnim pitanjima, kao što su:

• Kako se oporaviti od tako velikog gubitka i kako prebroditi period tugovanja?

• Da li će i u ovoj trudnoći doći do gubitka?

• Kako će zbog prethodnog gubitka teći proces povezivanja sa novom bebom?

     Podrška okoline je bitna i može pomoći, ali uvek postoji verovatnoća da  će tuga roditelja biti nedovoljno shvaćena, relativizovana i da neće biti otvoreno priznata, posebno ukoliko se gubitak trudnoće desi u ranom periodu, a takođe i kada se desi naredna trudnoća. Tada okolina obično smatra da je razlog tugovanja prošao jer roditelji “nisu zapravo ni upoznali bebu”, niti su čak zaista “bili roditelji” O'Leary J. 2016).

     Podrška roditeljima nakon gubitka i u trudnoći nakon gubitka može pomoći u shvatanju odnosa prema preminuloj bebi, kao i u prihvatanju i povezivanju sa bebom u novoj trudnoći.

​

​